Trećeg decembra zaputismo se u pravcu Studenice da
obiđemo našu
staru planinarsku stazu. Obe Savine iposnice, donja i gornja, deo planine Čemerno,
selo Savovo i reka Savošnica su sastavni deo ove staze.
Mirno zimsko jutro, bez vetra, priroda okićena snegom i iskonski
mir nas dočekuju kod manastira Studenica. Neizbežno je da se obidje manastir. Koliko
god puta da dodjemo u Studenicu svaki put je nekako drugačija i lepša. Vrata
nam otvara mlad monah i priča kratku istoriju vec nadaleko poznatog manastira.
Od manastira do pocetka staze prema Savinoj isposnici ima
oko četiri kilometra. Tu razdaljinu prelazimo autobusom. Izlazimo na samom ušću
reke Savošnice u reku Studenicu. A Savošnica uskače u Studenicu u vidu vodopada
visokog oko dva metra.Sama huka tog vodopada i količina vode zaustavlja dah. Odvajamo
se stazom uzbrdo i stapamo sa belim mirom u šumi. Samo naš žagor remeti tišinu.
I jedna i druga isposnica su vec nadaleko poznate. Kod
samih ulaznih vrata u Gornju isposnucu nailazim na pravi kuriozitet: procvetao
plavi zvončić u decembru koji viri ispod snega. Za mene pravi doživljaj, na
ovom kamenu samo najači opstaju.
Bela građevina Gornje Savine isposnice u belom zimskom jutru i
spektakularan pogled na kanjon reke Studenice su posebna slika. Palimo svece u
maloj crkvici i umivamo se vodom iz Savinog bunara. A zahvatiti vodu iz bunara
je poseban doživljaj.
Dobar odmor i razgledanje okoline potraja. Put nas dalje
vodi uzbrdo, iznad isposnice kroz bespuće Čemerna , ka selu Savovo. Ukupna dužina
ove staze je oko trinaest kilometara. Dobar deo staze je kroz šumu pa se vidici
na okolne planine otvaraju tek nadomak sela Savovo. Ovog puta su oni ostali
skriveni u magli.
Nekoliko vremešnih kuća i napuštenih ćumurana se nalazi
pored puta. Blaga nizbrdica, loš put i mnogo vode niz put vode nas ka centru
sela. Staro groblje, razrušena crkva, napuštene kuce, prazna prodavnica…nigde
nikog u selu. Ovde odzvanja tužna istina: bilo jednom jedno selo…
Najveći deo puta u povratku idemo niz reku Savošnicu. Nesvakidašnja,
divlja reka bistre vode iskopala je sebi kanjon u steni planine Čemerno. Više
od osamsto metara nadmorske visine ima od izvorista do ušća u Studenicu. Dramatična
i lepa slika prirode pored reke. Čist sneg po putu samo smo mi, planinari
ugazili.
Kad se domogosmo puta i autobusa, krenusmo u drugu
avanturu. Prema restoranu Radočelo, dalje uz Studenicu na dobar ručak i odmor. Ovaj
deo dana je najzabavniji. Iako smo ceo dan bili zajedno, svako priča neke svoje
doživljaje na dugi način. Divan planinarski doživljaj.
Коментари
Постави коментар