Maglašnica Biser Doline Jorgovana





Nastaje negde ispod vrha Usovica na planini Stolovi, i niz zapadne obronke između Čikera i Gradske Kose, teče ka Ibru. Mala, bistra planinska reka Maglašnica, neprimetno utiče u Ibar ispod drevnog grada Magliča.

Preko visećeg mosta na Ibru, desno, pored napuštene železničke stanice u Magliču postoji obeležena  planinarska  staza.  Nekada  je  ovo bila atraktivna planinarska destinacija ali su vremenom nastale druge, lakše staze pa ovde samo pojedini svrate.


Reka Maglašnica ima gotovo pitku vodu. Krupno kamenje u vodi pravi divne vrtloge i virove gde se kriju krkuše. Riblja vrsta kojom ova reka obiluje, baš zbog svoje nepristupačnosti i predstavlja prirodni rezervat. Na oko kilometar puta uz reku nailazi se na mesto zvano „vodenica“. Tu je nekada zaista bila vodenica, na šta nas podseća izdubljeno bukovo stablo kroz koje je tekla voda do vodeničkog točka. Na tom mestu u reci nalazi se prirodni bazen, jedino mesto sa dubljom vodom, gde moze da se peca i kupa.








Do vodenice, staza uz reku je prilično prohodna. Odavde počinje blagi uspon uz Gradsku Kosu i ponegde se staza gubi u rastinju. Najbolji orijentir je sama obala reke. Na oko dva kilometra uzvodno dolazi se do
drugog interesntnog mesta u kanjonu Maglašnice. Sa jedne glatke stene, sa visine oko 5-6 metara sliva se bistra voda i pravi mali spektakl i zvukom i izgledom. Zelena sveža mahovina ispod vode boji stenu neobičnom
sivozelenom nijansom. Ovo mesto se zove „Mokra stena“ a voda može da se pije.



Vlažna zemlja privlači divlje životinje koje su svojim aktivnostima napravile pravi mali amfiteatar oko stene. Hodajući stazom uz reku, pogledom napred vide se Usovica i Goli sto, Čiker i Greda, a
ako se osvrne unazad vide se Risovac i Čemerno. Čitavom stazom na vidiku je stari grad Maglič.

Stenoviti ambijent sa puno vode nastanjuju zmije te su sigurna obuća i planinarski štap neophodni. Poseta tvrđavi Maglič, nakon lagane šetnje kanjonom Maglašnice, upotpuniće planinarski doživljaj.

Sada, kada sam upoznala reku Maglašnicu, smatram da bi obilazak grada Magliča dobio na kvalitetu i atraktivnosti kada bi staza kanjonom reke bila sastavni deo planinarsko-turističke ponude.




Tekst i fotografija

Svetlana Krdžić

Коментари

  1. Анониман14. мај 2018. 03:24

    Sazet lep i realan opis Maglasnice. Ovakve bisere prirode posecuju oprobani i iskusni "prirodnjaci". U ovoj lepoti moguca su razna iznenadjenja za koja su oni spremni.Zelja piscada se skine tajnovitost ovakvih mesta je njena nesebicnost da podeli vizuelnost i dozivljaj. Rizik je ovu lepotu ponuditi svacijim ocima.Ako ovde dolaze samo provereni zaljubljenici u Maglasnici i dalje nece biti opusaka, papira,kozervi i ne daj Boze najlon kesa.Komentar daje Minja i nije anonimno.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар