Čiker - lepša strana Stolova

Planina Stolovi je kraljevčanima orijentir. Prepoznatljiva dva vrha dominiraju  horizontom preko Ibra. Stolovi su izuzetno lepa planina visine preko 1200 metara.Vrh Usovica je najviši a Stolove prepoznatljivim čine i narcisi i divlji konji.

 


Najlakše se do vrha stiže putem iz Kamenice mada do Stolova može da se stigne gotovo iz svakog pravca. Ja i moji drugovi planinari smo nedavno promenili pravac i  na Stolove smo krenuli iz Žiče.
Nekada glavni, sada samo traktorski, vijuga loš put uz Popržinu, Karaulu, Erske livade, i pored Petronijevog izvora- česme, uzbrdo .Dobar deo puta smo prešli autom ali ostatak puta,iznad  izvora, može da se predje samo peške ,Nedavne velike kiše su učinile štetu na putu i napravile odrone i jaruge.

 


Ovaj pravac vodi do Korita, mesta u podnožju Čikera, kuda smo se mi zaputili. Namera nam je da i ovu stranu planine bolje upoznamo. Iz Kraljeva smo krenuli posle petnaest časova a na Čiker stigli iza osamnaest .Na Petronijevoj česmi pravimo prvu veću pauzu. Kod Korita stižemo kada je sunce već dobro nagnulo ka zapadu. Svi smo krenuli do ivice puta da pokušamo da slikamo stari grad Maglič ali zbog daljine i odbleska sunca to nije bilo moguće. Inače ovaj plato ispred Čikera je nekada bio dom stočara.



Nastavljamo uz livadu, prema vrhu, izmedju prelepih brezovih šumaraka. Ispred nas plavetnilo neba , iza nas suncev odblesak o rosnu travu. Malo zbog brda, malo zbog umora,  podelili smo se u dve ekipe. Mi sporiji smi imali sreću da vidimo kako nam put pretrčava prelep srndać. Mom oduševljenju nema kraja. Po brezovacima rastu pečurke  "sunčanice". Ponegde nalazimo i bokore lincure a najbolja od svih je trava "majčina dušica". Jednim kraćim delom, staza do Čikera ide gotovo vertikalno, po kamenjaru,pa nam trebaše i ruke i noge da se ispentramo. Ali svaki napor je bio vredan zbog pogleda sa ovog mesta. I baš zbog toga ja sam se zaljubila u ovu drugu,  manje poznatu stranu Stolova.





Čiker je drugi, nešto niži vrh, sa špicastom stenom na kojoj raste jedan čudni grab. Skoro svi planinski vrhovi se sa ovog mesta vide. Naravno, najbolje se vidi sama Usovica i sve kosine i kotline koje čine masiv Stolova. Zapadno sunce je pozlatilo tu stranu planine pa smo i divlje konje na samoj Usovici jasno videli. Dok smo se mi bavili fotografijom isti ti konji dodjose blizu nas. 



Već pade sunce  nisko na zapadu i dugačke senke breza  izbrazdaše zelenu padinu u povratku.Noć nas je stigla kada smo sišli na put baš kod Kolibe na Koritima.Sada predstoji  samo silazak kroz šumu i nasa glasna priča i razmena doživljaja.Noć je u šumi na ovoj visini nekako spokojna,sve miriše na svežinu,nema komaraca a mesec je skoro na dohvat ruke. Obasjava on sve okolo ali su nam ipak trebale lampe. Dogovorili smo se da napravimo vatru kod Petronijevog izvora i pripremimo večeru. Tako i učinismo. Svemu je neku draž dodavao bučni žubor vode  i  pucketanje vatre ispred nadsteršnice.




Pravi odmor.I opet pokret, treba se vratiti kući a skoro će ponoć. Ali baš u to vreme najsjanije su zvezde na nebu iznad nas. I dok smo silazili ka mestu zvanom Djipandin grob , nismo ni slutili  šta nas dočekuje. Iz jedne krivine izadjosmo na čist vidik prema gradu i svi ostadosmo bez reči. Slika nestvarna. Svako svetlo, ulica, reklama, svetla auta u pokretu sijaju u noći nestvarno lepo. Ja sam samo uspela da izgovorim kako moje Kraljevo sija kao Las Vegas. E ovde smo dobro zašli u noć. Sa ovog mesta nismo krenuli više od sata. Ovakva slika grada se retko vidja.



Sledeći savršen pogled na noćnu panoramu grada smo imali na Vidikovcu iznad Gradi.  Ali tu često dolazimo jer je blizu a i može da se dodje autom. Nazad  ka gradu smo samo čavrljali o doživljenom.
Sva ova lepota  je moje vidjenje Stolova izmenila u potpunosti.A i svako od nas je rekao da je sa ove strane lepše ici na Stolove. Čiker  je izazovniji od Usovice, neobičniji, obrastao debelom travom i grmovima jarebike, ima nekoliko strmih spustova i uspona, nije monoton a pogled sa ovog mesta je nesvakidašnji. Nisu uzalud divlji konji izabrali kotlinu izmedju Usovice i Čikera za svoj boravak. Čiker štiti  sa severa a Usovica sa istoka.




Tekst: Svetlana Krdžić

Fotografije: Dara, Zoran,Svetlana ; 

Коментари

  1. Ovaj blog bi bio kompletan da je ekipa " Norvezani " ostala do zore na Cikeru i ovdedocekala izlazak sunca, kao sto je cekala zalazak. I ovakav kakav je upecatljivo oslikava Stolove sa zicke strane. Minja "Stolski"

    ОдговориИзбриши

Постави коментар